Tradicionalni siječanjski trening
tradicionalno “polumaratona”, ili 24 km.
Ove godine sam uvrijeđen na Datasport jer mi je pisao: Bilo mi je bolje. Da, prošle godine preko 4 minuta… Zapravo, svake godine je sve gore, ali odlučio sam stići na proslavu godišnjice 10 Ślężański planinski zimski maraton.
Nekako imam čudan osjećaj, da je svake godine i organizacija sve slabija, ljudi manje pristojni i lošija atmosfera. Ove godine medalja je bila ista kao i prošle godine, samo što je bila drugačija boja, ozljeda, da je napuštena tradicija svake godine drugog uzorka.
Bojao sam se uvjeta na ruti, organizator je bio zastrašujući “klizališta” i preporučene dereze. Znao sam, da su najvažnije noge i krajnji oprez. Tradicionalno, cilj je bila ciljna ravnina. Prvi 10 km bilo teško, bilo je zaleđivanja. Bio sam vrlo oprezan i na spustu, bilo je više snijega, smrznute kolotečine i podmuklo kamenje. Maciek je udario u zemlju, Srećom, takav užitak sam propustio.
Od trkača, koji je izjavio, da je to najteža dionica i onda se drsko odgurnula na stijene ispred mene – Čuo sam to na svoju pozornost, da je to natjecanje i tko je brži taj je bolji. ne ok, neka leti samo na ravnoj dionici i širokoj stazi. Gdzie te czasy, da su trkači pomagali jedni drugima, stali su i pitali da li je u redu i da pomognu. Sada su najvažniji vremenski pritisak i konkurencija…
24k: 2:44:40 (K40 13) u 2:44:42
